CG: I domaći proizvodi traže marketing

‚Osim vina i rakije podgoričkih „Plantaža“, „Nikšićkog piva“, njeguškog sira i pršute svi ostali domaći proizvodi retko se mogu naći u meniju crnogorskih ugostitelja koji se užurbano pripremaju za turističku sezonu. Maslinovo ulje, med, voće, mlečni proizvodi… teško stižu do trpeze u hotelima i restoranima.
Za sagovornike Pobede razlozi su sumnja u kvalitet, neadekvatne cene i nedostatak kontinuiteta u snabevanju, ali i još nečeg. Direktor hotela Splendid Žarko Radulović, navodi kao primjer, da se u kafeu na podgoričkom aerodromu ne može dobiti flaširana voda iz Crne Gore, već samo iz uvoza.
 Precizniji podaci o zastupljenosti domaćih proizvoda u turističkoj ponudi ne postoje. U posljednje vrijeme baratalo se procentom od dvadesetak odsto koji, prema našim informacijama, nije pouzdan. Ali, čak i da je tako, to je, po rečima hotelijera i proizvođača, nedovoljno.
Nedovoljno, jer turizam bez domaćih prehrambenih proizvoda i nacionalne kuhinje ne može biti nacionalno prepoznatljiv, niti ispuniti očekivanja stranih gostiju. Nedovoljno, jer se kroz turizam domaći proizvodi najlakše mogu izvoziti, čime bi se pospešila domaća proizvodnja i obezbedila nova radna mesta.
Potpredsednica Privredne komore Crne Gore Ljiljana Filipović, u razgovoru za Pobjedu, kaže da atribut ,,domaći“ nije dovoljan da bi se neki proizvod iz Crne Gore našao u ponudi ugostitelja.
– Da bi kvalitetni domaći proizvodi, posebno tradicionalni, bili više zastupljeni neophodno je da imaju sertifikate i deklaracije, da se garantuje redovnost snadbevanja, da su cenovno konkurentni i da ih potrošači traže – kaže za Pobjedu Filipović.
Ona navodi da su brojni sastanci hotelijera, restoratera i proizvođača na ovu temu iskristalisali i osnovne probleme, koji generalno ukazuju na slabu promociju svih vrsta domaćih proizvoda.
– Turistički radnici smatraju da većina proizvoda ima visoku cenu i da je način plaćanja neadekvatan. Kod mlečnih proizvoda, meda, maslinovog ulja, voća, povrća i soli navode nepostojanje deklaracija o poreklu proizvoda. Proizvođači, s druge strane, smatraju da su potrebne čvršće veze između agroindustrije i turističkih firmi, kako bi se poboljšala promocija proizvoda, ali i prodaja – kaže Filipović.
Nagovještaj
Prema njenim rečima, ohrabrujuće je što su obe strane sve više zainteresovane za saradnju.
– To bi mogao biti nagoveštaj veće zastupljenosti kvalitetnih domaćih proizvoda i usluga, kao značajnog segmenta uspešne turističke ponude. To je u interesu i jednih i drugih, a ustaljena je praksa u razvijenom svetu – kaže Filipović.
Ona podseća da PKCG već dve godine realizuje projekat „Dobro iz Crne Gore“, kojim se pokušava, kako kaže, razviti svest domaćih proizvođača da je pravi put do uspeha da kvalitetnim proizvodom ubede potrošače da je to pravi izbor.
– Vreme zagarantovanih uspeha putem državnog protekcionizma, administrativnih, uvozno-izvoznih i drugih olakšica je prošlost. Evropska perspektiva Crne Gore je otvorenost tržišta na kome se treba snaći pod jednakim uslovima – ističe naša sagovornica.
Promocija
Predsednik hotelijera u Crnogorskom turističkom udruženju (CTU) Zlatibor Milić smatra da su trendovi u ovoj oblasti pozitivni, ali da u uslužnoj industriji još nema adekvatne veze između privatnog sektora, javnih institucija i nezaobilaznih asocijacija u turizmu.
– Najveći jaz postoji između onih koji proizvode hranu i onih koji je plasiraju. Treba napraviti jaku kopču kroz bolju prezentaciju hrane i uspostaviti bolje veze između ugostitelja i poljoprivrednih proizvođača. Prošle godine u saradnji sa Ministarstvom turizma počeli smo projekat promocije nacionalne kuhinje. Jedan od prijedloga je da prepoznatljivi hoteli i restorani viših kategorija reklamiraju nacionalne proizvode, pre svega vino i maslinovo ulje. Promocija se odvija preko menija, ali i direktnim reklamiranjem u vitrinama sa domaćim proizvodima – kaže Milić.
Prepreke
Direktor HTP „Queen of Montenegro“ Purko Ivančević smatra da je potrebno uraditi mnogo više od održavanja sastanaka na kojima su svi saglasni da domaći proizvodi moraju biti zastupljeniji.
– Ne treba da izmišljamo toplu vodu. Svima je jasno da nema turističkog proizvoda bez crnogorskih proizvoda. U našoj kompaniji od osnivanja se trudimo da kupujemo što više naših proizvoda i zapošljavamo domaću radnu snagu. Postoji, međutim, niz prepreka. Naši proizvodi su promenljivog kvaliteta, a snadbevanje je nesigurno, obzirom na količine i redovnost. Osim vina i mesa, sve ostalo, nema adekvatnu ni cenovnu politiku – kaže Ivančević.
On apeluje na nadležne da rade na stvaranju ekonomskog ambijenta u kome će se proizvodnja koncipirati u skladu sa potrebama tržišta, naročito turističkog.
Koka kola istisnula domaću vodu
Primjer da u kafeu na podgoričkom aerodromu gost ne može dobiti ni jednu flaširanu vodu iz Crne Gore, nego samo jednu vrstu iz uvoza, alarmantan je i nejasan direktoru hotela Splendid Žarku Raduloviću.
Zašto pored naše vode uvozimo ogromne količine sa strane. Konkretno u pomenutom kafeu na aerodromu, Koka-kola uslovljava vlasnika da uz to popularno piće mora uzeti i Rosu, uz obavezu da ne prodaje ni jednu drugu. Slično je u mnogim drugim restoranima, ali i trgovinama u Crnoj Gori. Postavio sam to pitanje i nadležnima i dobio odgovor da se tu ne može ništa uraditi. To je najveći dokaz za monopol. Ne znam zašto mi to dozvoljavamo – kaže Radulović.
Nedovoljnu zastupljenost ostalih proizvoda on objašnjava njihovom slabom promocijom.
Domaće, ali skupo
– Imamo, na primjer, dobra vina i rakiju, tvrdim da su među boljima u regionu. Našim gostima, međutim, ti proizvodi, osim Plantažinih, ne znače ništa. Teško ih je ubediti da probaju crnogorska, a ne francuska ili italijanska. Tim proizvodima nedostaje brendiranje, mora se ulagati u marketing – kaže Radulović.
Domaći proizvođači, kaže on, ukoliko žele da njihovi proizvodći dopru do turista, moraju u startu ići i sa nižim cenama.
– Imali smo ponudu da kupimo domaću kruškovaču, po ceni od 24 eura po litru. Krajnji kupac bi morao da je plati troduplo. Verujte da niko neće izdvojiti taj novac za rakiju nepoznatog kvaliteta i proizvođača, bez obzira što su je stručnjaci – degustatori procenili izvanrednom – kaže Radulović.
Mesna industrija prokrčila put
Jedan od retkih proizvođača koji je zadovoljan plasmanom svojih proizvoda u hotelima i restoranima je vlasnik bjelopoljske mesne industrije „Mesopromet“ Hilmija Franca.
Franca za Pobjedu kaže da su proizvodi ,,Mesoprometa“ prisutni u skoro 95 odsto hotela na Crnogorskom primorju.
– Uspeli smo jer smo još od osnivanja, pre dvadesetak godina, specijalizovali ponudu za turističke komplekse. U to vreme, turističko-ugostiteljska ponuda bazirala se na mesu iz uvoza. Sada svoje potrebe zadovoljavaju sa domaćeg tržišta. Naša kompanija ima kvalitetne proizvode, a što se tiče cena – nismo skuplji od uvoznih brendova. Presudan je bio i marketing, kao i mnogobrojni organizovani susreti sa hotelijerima – kaže Franca.